Dopadljiv i dekorativni element u ovom slučaju nije nakaradan niti bezličan • Ukoliko su radovi, a u svakom, odnosno većini slučaja jesu, odraz autorovog fizisa, tada se »Prozorima« Vanje Popek nema što oduzeti, niti dodati. Oni funkcioniraju skladno, nenametljivo, pitko, sugestivno i u namjeri da izbjegnem već otrcani termin suvremenost, mondeno i »stylish« Autorica ispred svog rada

PULA - Mlada slikarica Vanja Popek preksinoć se predstavila pulskoj publici u galeriji Multimedijalnog centra Luka izložbom slika naslovljenom »Prozori«. Riječ je o tri poliptiha u kombiniranoj tehnici kojom dominira akrilik, a njeno je slikarstvo tipičan primjer gestualnog izraza s osloncem u lirskoj apstrakciji i apstraktnom ekspresionizmu. Slikarstvo Vanje Popek je prije svega zrelo. Reducirano je i tematski neopterećeno. Nema suvišnim motiva, a psihički osjećaj da svaki detalj funkcionira sam po sebi, kao i u odnosu na cjelinu, ne može se poreći. Prisutan je grafizam, i to u velikoj mjeri, a utjecaj Kleea i Klinea tek je podsjetnik na trendove sredine prošlog stoljeća. Popek ih spretno apsorbira i sretno odašilje na svoje platno, odnosno polje dijaloga izrazite ekspresivnosti i geste. Utjecaji akademskog mentora Miroslava Šuteja i njegova prethodnika iz autoričinih srednjoškolskih dana Fulvija Juričića također su uvelike prisutni. Odlika je to dobrih slušača koji znaju primijeniti savjete i ono najbolje od svojih učitelja, a što je u ovom slučaju sliko-crtačka baština.

Talent se unatoč svim možebitnim metamorfozama nije izgubio, već je pažljivim radom izbalansiran, odmjeren s krajnjim rezultatom suvislog slikarstva. Pritom treba istaknuti da su crta i mrlja kao gradivni psihički elementi u ovom slikarstvu sveprisutni. Bilo diskretno, gotovo mimikrično, ili pak jasno, prodorno, poput tankog i oštrog šiblja. Naime, u njenim se radovima itekako osjeća prodornost, tankoća i gracioznost same crte, sugestivnog, ali nikako sporednog elementa u ovom, inače, plošnom slikarstvu. Pretpostavimo da je veličina njenog izraza u monumentalnosti djela, koketiranju s minimalnim spektrom boja od kojih se nerijetko samo djelo sastoji od ne-boja s moćnim akcentima jarkih punktova. Sve zajedno u sprezi blage nedovršenosti daje izraz sugestivne snage i dobre količine vedrine optimistički orijentirane slikarice, kojoj je dnevno svjetlo ponajbolji partner.

Iako je otvorenje pulske izložbe proteklo u neformalnom tonu, povjesničarka umjetnosti Branka Benčić o radu Vanje Popek napisala je sljedeće: »S jedne strane, na bespredmetnoj bijeloj podlozi s vidljivim potezima kista, na umrljanoj bjelini koja blijeÅ¡ti svjetlošću, lebde znakovi/geste smjeÅ¡teni po zakonu slučaja. Stvorena je gotovo ornamentalna povrÅ¡ina, koja spaja apstraktno s dekorativnim. Emancipirani od motiva iz realnog svijeta, oblici i boje sami su po sebi dovoljni da se izrazi emocija ili stanje, jer postoji unutarnja duhovna stvarnost koja se može prenositi i shvatiti pomoću vizualnog jezika kojem su elementi nefigurativni, nereprezentacijski. Antimetrički neovisni simboli, odnosno znakovi nastali kao tragovi susreta unutarnjeg i vanjskog svijeta, kao ‘psihičke improvizacije’, kako ih naziva Klee.«

Dopadljiv i dekorativni element u ovom slučaju nije nakaradan niti bezličan. Uostalom, likovni trendovi su se tijekom povijesti mijenjali srodno paralelnim ostvarenjima u industrijskom dizajnu, općoj ljudskoj svijesti i promjenama u glazbi, pa se stoga i slikarstvo Vanje Popek može etiketirati inteligentnim i svjesnim trendom, koji sadrži dovoljno zanatske utemeljenosti. Tu zapravo i staje svaka priča jer, poznavajući autoričinu marljivost, kojom je pristupala zanatskoj sili problema, tiho i bez puno priče, zahtijeva upravo i takav »feedback«. Ukoliko su radovi, a u svakom, odnosno većini slučaja jesu, odraz autorovog fizisa, tada se »Prozorima« Vanje Popek nema što oduzeti, niti dodati. Oni funkcioniraju skladno, nenametljivo, pitko, sugestivno i, u namjeri da izbjegnem već otrcani termin suvremenost, mondeno i »stylish«. O ovoj ćemo mladoj autorici zasigurno još puno čuti u bližoj budućnosti.

Vanja Popek rođena je 1976. godine u Zagrebu. Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna završila je u Puli 1995., iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj diplomira 2000. godine u klasi Miroslava Šuteja. Pohađala je Guttenbergov institut za grafiku u Meinzu, a sudjelovala je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama i kolonijama. Samostalno je izlagala u Puli, Zagrebu i Poreču, a skupno u Zagrebu, Puli, Meinzu, Medulinu, Splitu i Rovinju. Izložba je ostvarena sredstvima Grada Pule, Istarske županije i Ministarstva Republike Hrvatske.

Napisao: Vedran Å ILIPETAR

U petak je u Pulskoj galeriji Multimedijalnog centra Luka otvorena izložba mojih radova iz serije prozori. Izložba ostaje otvorena do 5. travnja 2007.

Na dan izložbe Glas Istre objavio je intervju.

Javni život slike važan je dio procesa

Slikarstvo je joÅ¡ uvijek itekako aktualno, i joÅ¡ uvijek postoji puno stvari koje joÅ¡ nisu učinjene i bez obzira na suvremene umjetničke izričaje koji posežu za novim medijima. Kist i platno meÄ‘u osnovnim su alatima kojima se umjetnici služe i služit će se i u budućnosti…

Razgovarao Vedran Å ILIPETAR

Akademska slikarica Vanja Popek, rođena Puljanka, danas će svoj najnoviji ciklus slika pod nazivom »Prozori« predstaviti na samostalnoj izložbi u galeriji Multimedijalnog centra Luka. Riječ je o čistom slikarskom iskazu suvremenog karaktera, s osloncem u lirskoj apstrakciji i apstraktnom ekspresionizmu, ali s autentičnim i sada već prepoznatljivim autoričinim rukopisom.
Popek je rođena 1976. godine, a osnove slikarskog metierstva učila je u pulskoj Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna. Diplomu je stekla 2000. godine na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, smjer slikarstvo i grafika, u klasi profesora Miroslava Šuteja. Usavršavala se na Guttenbergovom institutu za grafiku u Meinzu (Njemačka), a dosad je svoje radove predstavljala samostalno i izlagala na brojnim skupnim izložbama i likovnim kolonijama.
Povjesničarka umjetnosti Branka Benčić slikarstvo Vanje Popek opisuje kao tjelesnu gestu koja stvara neku vrstu psihograma koji dramatično ili lirsko stanje pretvara u likovni trag, gdje je ploha splet bez središta, shvaćena kao polje zbivanja, a prostorna organizacija slike sugerira njezino izlijevanje u prostor, preko granica platna. cijeli tekst >>