Prozor 16
akril na platnu, dimenzije 100cm x 80cm (2008.)

Prozor 13
akril na platnu, dimenzije 100cm x 40cm (2007.), sastavljen od 2 platna

Prozor 12
akril na platnu, dimenzije 160cm x 80cm (2007.), sastavljen od 2 platna

Prozor 11
akril na platnu, dimenzije 140cm x 70cm (2007.)

Prozor 10
akril na platnu, dimenzije 240cm x 120cm (2007.), sastavljen od 6 platna

PULA - Mlada slikarica Vanja Popek preksinoć se predstavila pulskoj publici u galeriji Multimedijalnog centra Luka izložbom slika naslovljenom »Prozori«. Riječ je o tri poliptiha u kombiniranoj tehnici kojom dominira akrilik, a njeno je slikarstvo tipičan primjer gestualnog izraza s osloncem u lirskoj apstrakciji i apstraktnom ekspresionizmu. Slikarstvo Vanje Popek je prije svega zrelo. Reducirano je i tematski neopterećeno. Nema suvišnim motiva, a psihički osjećaj da svaki detalj funkcionira sam po sebi, kao i u odnosu na cjelinu, ne može se poreći. Prisutan je grafizam, i to u velikoj mjeri, a utjecaj Kleea i Klinea tek je podsjetnik na trendove sredine prošlog stoljeća. Popek ih spretno apsorbira i sretno odašilje na svoje platno, odnosno polje dijaloga izrazite ekspresivnosti i geste. Utjecaji akademskog mentora Miroslava Šuteja i njegova prethodnika iz autoričinih srednjoškolskih dana Fulvija Juričića također su uvelike prisutni. Odlika je to dobrih slušača koji znaju primijeniti savjete i ono najbolje od svojih učitelja, a što je u ovom slučaju sliko-crtačka baština.

Talent se unatoč svim možebitnim metamorfozama nije izgubio, već je pažljivim radom izbalansiran, odmjeren s krajnjim rezultatom suvislog slikarstva. Pritom treba istaknuti da su crta i mrlja kao gradivni psihički elementi u ovom slikarstvu sveprisutni. Bilo diskretno, gotovo mimikrično, ili pak jasno, prodorno, poput tankog i oštrog šiblja. Naime, u njenim se radovima itekako osjeća prodornost, tankoća i gracioznost same crte, sugestivnog, ali nikako sporednog elementa u ovom, inače, plošnom slikarstvu. Pretpostavimo da je veličina njenog izraza u monumentalnosti djela, koketiranju s minimalnim spektrom boja od kojih se nerijetko samo djelo sastoji od ne-boja s moćnim akcentima jarkih punktova. Sve zajedno u sprezi blage nedovršenosti daje izraz sugestivne snage i dobre količine vedrine optimistički orijentirane slikarice, kojoj je dnevno svjetlo ponajbolji partner.

Iako je otvorenje pulske izložbe proteklo u neformalnom tonu, povjesničarka umjetnosti Branka Benčić o radu Vanje Popek napisala je sljedeće: »S jedne strane, na bespredmetnoj bijeloj podlozi s vidljivim potezima kista, na umrljanoj bjelini koja bliješti svjetlošću, lebde znakovi/geste smješteni po zakonu slučaja. Stvorena je gotovo ornamentalna površina, koja spaja apstraktno s dekorativnim. Emancipirani od motiva iz realnog svijeta, oblici i boje sami su po sebi dovoljni da se izrazi emocija ili stanje, jer postoji unutarnja duhovna stvarnost koja se može prenositi i shvatiti pomoću vizualnog jezika kojem su elementi nefigurativni, nereprezentacijski. Antimetrički neovisni simboli, odnosno znakovi nastali kao tragovi susreta unutarnjeg i vanjskog svijeta, kao ‘psihičke improvizacije’, kako ih naziva Klee.«

Dopadljiv i dekorativni element u ovom slučaju nije nakaradan niti bezličan. Uostalom, likovni trendovi su se tijekom povijesti mijenjali srodno paralelnim ostvarenjima u industrijskom dizajnu, općoj ljudskoj svijesti i promjenama u glazbi, pa se stoga i slikarstvo Vanje Popek može etiketirati inteligentnim i svjesnim trendom, koji sadrži dovoljno zanatske utemeljenosti. Tu zapravo i staje svaka priča jer, poznavajući autoričinu marljivost, kojom je pristupala zanatskoj sili problema, tiho i bez puno priče, zahtijeva upravo i takav »feedback«. Ukoliko su radovi, a u svakom, odnosno većini slučaja jesu, odraz autorovog fizisa, tada se »Prozorima« Vanje Popek nema što oduzeti, niti dodati. Oni funkcioniraju skladno, nenametljivo, pitko, sugestivno i, u namjeri da izbjegnem već otrcani termin suvremenost, mondeno i »stylish«. O ovoj ćemo mladoj autorici zasigurno još puno čuti u bližoj budućnosti.

Vanja Popek rođena je 1976. godine u Zagrebu. Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna završila je u Puli 1995., iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj diplomira 2000. godine u klasi Miroslava Šuteja. Pohađala je Guttenbergov institut za grafiku u Meinzu, a sudjelovala je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama i kolonijama. Samostalno je izlagala u Puli, Zagrebu i Poreču, a skupno u Zagrebu, Puli, Meinzu, Medulinu, Splitu i Rovinju. Izložba je ostvarena sredstvima Grada Pule, Istarske županije i Ministarstva Republike Hrvatske.

Napisao: Vedran ŠILIPETAR

Na dan izložbe Glas Istre objavio je intervju.

Javni život slike važan je dio procesa

Slikarstvo je još uvijek itekako aktualno, i još uvijek postoji puno stvari koje još nisu učinjene i bez obzira na suvremene umjetničke izričaje koji posežu za novim medijima. Kist i platno među osnovnim su alatima kojima se umjetnici služe i služit će se i u budućnosti…

Razgovarao Vedran ŠILIPETAR

Akademska slikarica Vanja Popek, rođena Puljanka, danas će svoj najnoviji ciklus slika pod nazivom »Prozori« predstaviti na samostalnoj izložbi u galeriji Multimedijalnog centra Luka. Riječ je o čistom slikarskom iskazu suvremenog karaktera, s osloncem u lirskoj apstrakciji i apstraktnom ekspresionizmu, ali s autentičnim i sada već prepoznatljivim autoričinim rukopisom.
Popek je rođena 1976. godine, a osnove slikarskog metierstva učila je u pulskoj Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna. Diplomu je stekla 2000. godine na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, smjer slikarstvo i grafika, u klasi profesora Miroslava Šuteja. Usavršavala se na Guttenbergovom institutu za grafiku u Meinzu (Njemačka), a dosad je svoje radove predstavljala samostalno i izlagala na brojnim skupnim izložbama i likovnim kolonijama.
Povjesničarka umjetnosti Branka Benčić slikarstvo Vanje Popek opisuje kao tjelesnu gestu koja stvara neku vrstu psihograma koji dramatično ili lirsko stanje pretvara u likovni trag, gdje je ploha splet bez središta, shvaćena kao polje zbivanja, a prostorna organizacija slike sugerira njezino izlijevanje u prostor, preko granica platna. cijeli tekst >>

Prozor 9
akril na platnu, dimenzije 160mm x 120mm (2007.), sastavljen od 4 platna

Slikarstvo Vanje Popek prije svega odiše vedrinom i optimizmom. Ono je spontano,
intuitivno i iskreno, s jedne strane ekspresivno i kaotično, a s druge gotovo
meditativno. Kao da predstavlja čudesan svijet kojim možemo bezbrižno lutati
i u kojem se možemo izgubiti. Iracionalan je to sklop oblika, vizualnih senzacija,
poetsko je stvaranje blisko automatizmu koje oku daje osjećaj ugode, užitak
gledanja i potpuno zadovoljstvo. Predstavlja bezbrižnu subjektivnu igru kroz koju
se ostvaruje harmonija ritma.
Izvori Vanjinog slikarstva nalaze se u apstraktnom ekspresionizmu i lirskoj apstrakciji,
kojima je glavno sredstvo oblikovanja automatska ecriture. Ovdje autoričina
tjelesna gesta stvara neku vrstu psihograma koji dramatično ili lirsko stanje pretvara
u likovni trag, gdje je ploha splet bez središta, shvaćena kao polje zbivanja,
a prostorna organizacija slike sugerira njezino izlijevanje u prostor, preko granica
platna.
S jedne strane, na bespredmetnoj bijeloj podlozi s vidljivim potezima kista, na
umrljanoj bjelini koja bliješti svjetlošću, lebde znakovi/geste smješteni po zakonu
slučaja. Stvorena je gotovo ornamentalna površina, koja spaja apstraktno s
dekorativnim. Emancipirani od motiva iz realnog svijeta, oblici i boje sami su po
sebi dovoljni da se izrazi emocija ili stanje, jer postoji unutarnja, duhovna stvarnost
koja se može prenositi i shvatiti pomoću vizualnog jezika kojem su elementi
nefigurativni, nereprezentacijski, antimimetički neovisni simboli, odnosno znakovi
nastali kao tragovi susreta unutarnjeg i vanjskog svijeta, kao «psihičke improvizacije
» – kako ih naziva Klee.
Kompozicije ne predstavljaju neposrednu perceptivnu sliku, već grupu asocijativnih
vizualnih elemenata koji proizlaze iz opažanja i vizualnog iskustva, a djelo
postaje slobodno povezivanje, sklop vizualne imaginacije. Umjetnost je to koja
se obraća ljudskoj senzibilnosti, koja ne predstavlja ono što je vidljivo, već čini
da nešto postane vidljivo.