Prozor 11
akril na platnu, dimenzije 140cm x 70cm (2007.)

Prozor 10
akril na platnu, dimenzije 240cm x 120cm (2007.), sastavljen od 6 platna

Dopadljiv i dekorativni element u ovom slučaju nije nakaradan niti bezličan • Ukoliko su radovi, a u svakom, odnosno većini slučaja jesu, odraz autorovog fizisa, tada se »Prozorima« Vanje Popek nema što oduzeti, niti dodati. Oni funkcioniraju skladno, nenametljivo, pitko, sugestivno i u namjeri da izbjegnem već otrcani termin suvremenost, mondeno i »stylish« Autorica ispred svog rada

PULA - Mlada slikarica Vanja Popek preksinoć se predstavila pulskoj publici u galeriji Multimedijalnog centra Luka izložbom slika naslovljenom »Prozori«. Riječ je o tri poliptiha u kombiniranoj tehnici kojom dominira akrilik, a njeno je slikarstvo tipičan primjer gestualnog izraza s osloncem u lirskoj apstrakciji i apstraktnom ekspresionizmu. Slikarstvo Vanje Popek je prije svega zrelo. Reducirano je i tematski neopterećeno. Nema suvišnim motiva, a psihički osjećaj da svaki detalj funkcionira sam po sebi, kao i u odnosu na cjelinu, ne može se poreći. Prisutan je grafizam, i to u velikoj mjeri, a utjecaj Kleea i Klinea tek je podsjetnik na trendove sredine prošlog stoljeća. Popek ih spretno apsorbira i sretno odašilje na svoje platno, odnosno polje dijaloga izrazite ekspresivnosti i geste. Utjecaji akademskog mentora Miroslava Šuteja i njegova prethodnika iz autoričinih srednjoškolskih dana Fulvija Juričića također su uvelike prisutni. Odlika je to dobrih slušača koji znaju primijeniti savjete i ono najbolje od svojih učitelja, a što je u ovom slučaju sliko-crtačka baština.

Talent se unatoč svim možebitnim metamorfozama nije izgubio, već je pažljivim radom izbalansiran, odmjeren s krajnjim rezultatom suvislog slikarstva. Pritom treba istaknuti da su crta i mrlja kao gradivni psihički elementi u ovom slikarstvu sveprisutni. Bilo diskretno, gotovo mimikrično, ili pak jasno, prodorno, poput tankog i oštrog šiblja. Naime, u njenim se radovima itekako osjeća prodornost, tankoća i gracioznost same crte, sugestivnog, ali nikako sporednog elementa u ovom, inače, plošnom slikarstvu. Pretpostavimo da je veličina njenog izraza u monumentalnosti djela, koketiranju s minimalnim spektrom boja od kojih se nerijetko samo djelo sastoji od ne-boja s moćnim akcentima jarkih punktova. Sve zajedno u sprezi blage nedovršenosti daje izraz sugestivne snage i dobre količine vedrine optimistički orijentirane slikarice, kojoj je dnevno svjetlo ponajbolji partner.

Iako je otvorenje pulske izložbe proteklo u neformalnom tonu, povjesničarka umjetnosti Branka Benčić o radu Vanje Popek napisala je sljedeće: »S jedne strane, na bespredmetnoj bijeloj podlozi s vidljivim potezima kista, na umrljanoj bjelini koja bliješti svjetlošću, lebde znakovi/geste smješteni po zakonu slučaja. Stvorena je gotovo ornamentalna površina, koja spaja apstraktno s dekorativnim. Emancipirani od motiva iz realnog svijeta, oblici i boje sami su po sebi dovoljni da se izrazi emocija ili stanje, jer postoji unutarnja duhovna stvarnost koja se može prenositi i shvatiti pomoću vizualnog jezika kojem su elementi nefigurativni, nereprezentacijski. Antimetrički neovisni simboli, odnosno znakovi nastali kao tragovi susreta unutarnjeg i vanjskog svijeta, kao ‘psihičke improvizacije’, kako ih naziva Klee.«

Dopadljiv i dekorativni element u ovom slučaju nije nakaradan niti bezličan. Uostalom, likovni trendovi su se tijekom povijesti mijenjali srodno paralelnim ostvarenjima u industrijskom dizajnu, općoj ljudskoj svijesti i promjenama u glazbi, pa se stoga i slikarstvo Vanje Popek može etiketirati inteligentnim i svjesnim trendom, koji sadrži dovoljno zanatske utemeljenosti. Tu zapravo i staje svaka priča jer, poznavajući autoričinu marljivost, kojom je pristupala zanatskoj sili problema, tiho i bez puno priče, zahtijeva upravo i takav »feedback«. Ukoliko su radovi, a u svakom, odnosno većini slučaja jesu, odraz autorovog fizisa, tada se »Prozorima« Vanje Popek nema što oduzeti, niti dodati. Oni funkcioniraju skladno, nenametljivo, pitko, sugestivno i, u namjeri da izbjegnem već otrcani termin suvremenost, mondeno i »stylish«. O ovoj ćemo mladoj autorici zasigurno još puno čuti u bližoj budućnosti.

Vanja Popek rođena je 1976. godine u Zagrebu. Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna završila je u Puli 1995., iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj diplomira 2000. godine u klasi Miroslava Šuteja. Pohađala je Guttenbergov institut za grafiku u Meinzu, a sudjelovala je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama i kolonijama. Samostalno je izlagala u Puli, Zagrebu i Poreču, a skupno u Zagrebu, Puli, Meinzu, Medulinu, Splitu i Rovinju. Izložba je ostvarena sredstvima Grada Pule, Istarske županije i Ministarstva Republike Hrvatske.

Napisao: Vedran ŠILIPETAR